Brazil je zvanično proslavio 150 godina od početka velike italijanske imigracije. Muzej imigracije u Sao Paulu odlučio je da ovu godišnjicu ne proslavi samo kao puku godišnjicu, već kao pravo putovanje u kolektivno sjećanje dva naroda. Lokacija muzeja nije slučajna. Nalazi se u bivšoj Hospedaria de Imigrantes do Brás, zgradi koja je između kraja 19. i početka 20. vijeka primila oko 800.000 Italijana iz svih 20 regija poluostrva, tražeći novi život u inostranstvu.
Za tu priliku, muzej je organizovao poseban program. On uključuje ekskluzivne vođene ture i tematske doručke u istim prostorijama u kojima su nekada bili smješteni novoiskrcani migranti. Također, program nudi online konferencije i radionice posvećene onima koji danas žele rekonstruirati svoje talijanske korijene kroz arhivske dokumente. Uključen je i trenutak od velikog kulturnog značaja: predstavljanje knjige i dokumentarca "Italijanske migracije: 150 godina", saradnje između muzeja i brazilske produkcijske kuće, koja na papiru i filmu bilježi priče onih koji su prešli Atlantik noseći samo kofer i nadu u bolju budućnost.
Među najiznenađujućim zanimljivostima koje se čuvaju u muzeju je činjenica koja zaista oslikava razmjere ovog fenomena. Između 1870. i 1920. godine, otprilike 1,4 miliona Italijana iskrcalo se u Brazilu, većina se uputila prema plantažama kafe u Sao Paulu, gdje je posao bio izuzetno težak, ali obećanje društvenog napretka ogromno. Mnoga od tih italijanskih prezimena danas su među najčešćim u državi Sao Paulo. Nije neuobičajeno sresti Brazilce koji, uprkos tome što ne govore ni riječ italijanskog, znaju napamet zemlju porijekla svojih prabaka i pradjedova. To je zahvaljujući zapisima sačuvanim u ovoj arhivi, koja sadrži preko 800.000 dokumenata, uključujući pasoše, pisma i novinske članke iz tog perioda.
Muzej je također dao prostor radosnijoj dimenziji ovog naslijeđa festivalom "VIVA! Itália", koji sada traje već treću godinu. Dva dana besplatnog ulaza, s predstavama, hranom, radionicama i projekcijama, osmišljenim da omoguće javnosti da na savremen način doživi kulturno naslijeđe koje su ostavili italijanski imigranti, od muzike i kuhinje do popularnih tradicija koje su se stopile s brazilskim identitetom.
Šetnja kroz hodnike onoga što je nekada bio najveći centar za prihvat migranata u Latinskoj Americi danas znači doživljavanje priča porodica iz prve ruke. To su životi koji su ostavili sve za kartu u jednom smjeru, znajući da možda nikada više neće vidjeti svoju domovinu. To su isti hodniki u koje se, 150 godina kasnije, potomci tih migranata vraćaju kako bi tražili ime u požutjelom registru, fotografiju, potpis, pronalazeći cijelu priču o svom porijeklu na komadu papira. Upravo ovdje, među hodnicima stare Hospedarije, granica između sjećanja i identiteta se topi. Italija i Brazil, vijek i po kasnije, nastavljaju pričati svoje priče kao jedna velika porodica.
