Do 16. augusta, Montreal je obojen italijanskom zastavom. To je vrijeme ItalfestMTL-a, italijanske sedmice koja svakog ljeta pretvara Petite-Italie i okolna naselja u dio Italije u srcu Quebeca.
Deset dana ulice će biti ispunjene muzikom, plesom, filmom i umjetnošću, u besplatnom programu osmišljenom da omogući svima, Italijanima, italijansko-kanađanima i jednostavno znatiželjnicima, da dožive energija i toplina italijanske kultureTo nije samo festival. To je proslava zajednice koja generacijama njeguje svoje korijene i s ponosom ih dijeli, nikada ih ne skrivajući.
Šetnja među štandovima na ItalfestMTL-u je kao uranjanje u priču o mirisima i okusima. Pizze pečene po tradiciji, svježa ručno rađena tjestenina, peciva koja mirišu na dom. I čaše vina koje pričaju priču o talijanskim regijama, jedna za drugom. Svaki kutak Petite-Italie postaje mala trgovina na otvorenom. Ovdje se čin nuđenja hrane vraća onome što je oduvijek bio za Italijane: način dobrodošlice, stvaranja porodice, čak i s onima koji nisu porodica.
A tu je i muzika, koja u Montrealu tokom ItalfestMTL-a ne samo da prati večeri, već ih i oživljava. Na pozornicama nastupaju pjevači, DJ setovi i folklorni plesovi, dok ulični izvođači zabavljaju i odrasle i djecu. Tu su i projekcije italijanskih filmova koji na ekran donose priče i lica zemlje voljene širom svijeta. To je festival koji treba doživjeti svim čulima, od jutra do večeri, u krešendu boja i ritmova koji kao da nikada ne prestaje.
Međutim, ono što ItalfestMTL čini posebnim nije samo kvalitet njegove kulturne i gastronomske ponude. Tako se italijanskost manifestuje ovdje, hiljadama kilometara od Bel Paesea. Prirodno kao i uvijek. U bakama i djedovima koji pričaju svojim kanadskim unucima o ljetima provedenim u Italiji. U djeci koja plešu pizzu, a da nikada nisu kročila u Pugliju. U ugostiteljima koji otvaraju vrata svojih objekata cijelu sedmicu, kao da dočekuju goste u vlastite domove. To je Italija kojoj nisu potrebne geografske granice da bi postojala, jer živi u gestama, u receptima koji se prenose generacijama, u pjesmama koje se pjevaju iz sveg glasa pod svjetlima kvartovske pozornice.
Mala Italija, u ovim avgustovskim danima, vraća se onome što je oduvijek bila. Komadić Italije koji je prešao okean i pustio korijenje, nikada ne prestajući da traži dom. A oni koji šetaju njenim ulicama, između čaše vina i napuljske pjesme koju u horu pjevaju stranci koji su preko noći postali prijatelji, duboko razumiju da italijansko biće nije mjesto. To je osjećaj koji nosite sa sobom, gdje god da živite, a u Montrealu, deset dana u godini, konačno pronalazi prostor da eksplodira u svoj svojoj ljepoti.
