I "Moji gradonačelnici" su imali osjetljivost i viziju za Giro d'Italia, kojih sada nema, te se stoga Ružičasti događaj sve više umanjuje u poređenju sa Tour de Franceom, koji će uskoro pokrenuti 113. poglavlje neusporedivog popularnog romana. Ružičasti alarm se diže sa mnogih strana, pozivajući na odlučnu promjenu. Nedostaju novi politički ambasadori za priču koja rizikuje da bude degradirana na puku seosku ekstravagancu. Jer je neophodno pronaći nova božanstva zaštitnike.
Čudni likovi, moji gradonačelnici.
U trideset godina čistog novinarstva - od pripravnika do zamjenika urednika - i još dvadeset kao organizator velikih događaja, ukrstio sam puteve sa "posebnim" administratorima koji, na kraju prve četvrtine 21. vijeka, i dalje budu u prvim redovima.
Razgovarajmo, na primjer, o Massimu Cacciariju, Vincenzu De Luci, Sergiju Chiamparinu (lijevo), Letiziji Moratti (u sredini), te Gianniju Alemannu i Flaviju Tosiju (desno), pokrivajući tako cijeli ustavni spektar - ako još uvijek ima smisla govoriti na ovaj način - ostavljajući po strani, za sada, vrlo utjecajne ličnosti poput Giorgie Meloni, premijerke vlade rekordnog trajanja, i Gianmarca Mazzija, prvo podsekretara za kulturu, a zatim ministra turizma. I poput Ignazija La Russe, koji se iz Ministarstva odbrane popeo na mjesto predsjednika Senata, druge najviše funkcije u Italijanskoj Republici.
Ovoga puta ostavimo vječnom miru i Giorgia Napolitana, predsjednika Italije 2009., koji je, između ostalog, proslavio i stogodišnjicu Giro d'Italia, dok je čekao da na odgovarajući način uokviri 150. godišnjicu ujedinjenja Italije 2011. Ali svakako ne možemo ne spomenuti i druge regionalne governance Roberta Giroa Formila Galan sa Luca Zaia (pravi "Dužd" Veneta kao i ministar poljoprivrede), Alberto Cirio (Pijemont), Claudio Burlando (Ligurija), Antonio Bassolino (Kampanija), Debora Serracchiani (Friuli-Venezia Giulia), Ottaviano Del Turco (Marche), Stefan Michelenac Boglici Emiliano (Marche) (Emilija-Romanja), Renato Soru (Sardinija), Raffaello Lombardo (Sicilija)...
Na prvi pogled, duga lista imena i uloga može izgledati kao suhoparni telefonski imenik, ali svaki od njih ima trenutke, gestove, inicijative, postupke, fraze i tako dalje urezane u naše pamćenje, trenutke koji su postali neizbrisivi. I ako su tokom vremena neki od njih uvršteni među one koji su pod istragom, one koji su optuženi i one koje je pravosuđe osudilo, prijedlog da ih izbrišemo iz naših "kontakata" doveo bi nas do toga da prepolovimo telefonski imenik... Tako Italija funkcioniše.
Na „Svjetski dan Beatlesa“ i mi imamo našu „Sjajnu četvorku“ među gradonačelnicima spomenutim na početku: Cacciari, De Luca, Moratti i Zaia, Moratti.
U kom svojstvu?
Jer je Cacciari u potpunosti podržao proslavu stogodišnjice Gira d'Italia ceremonijom otvaranja na trgu San Marco u Veneciji i velikim odlaskom s Lida.
Jer je De Luca, kao gradonačelnik Salerna, jasno razumio medijsku i kulturnu vrijednost koju je Giro d'Italia oduvijek donosio sa sobom.
Jer Brichetto Arnaboldi Moratti je prvo odbacila Giro, a zatim ga ponovo osvojila, uljepšavajući i start Milano-Sanrema iz dvorca Sforza, i ko nikada ne bi dozvolio da se ona preseli u Paviju, zahvaljujući vještinama i znanju koje je stekla prvo kao predsjednica RAI-a, a zatim i kao ministrica obrazovanja.
Jer je Zaia, oduvijek ukorijenjen u lokalnom području, još kao dijete razumio vrijednost bicikla kao alata za rad, rekreaciju i sport, toliko da je uzdigao provincije Venecija, Verona, Vicenza, Treviso - a u sumrak svog predsjedavanja Regijom - čak i Belluno i Rovigo na rang kolijevki biciklizma, sporta koji je godinama blijedio, ali koji u njegovoj regiji i dalje zadržava snažnu jezgru strasti. Upravo je Zaia prvi podržao ideju Muro di Ca' del Poggio, koji je kasnije postao središte strasti za bicikliste i druge, koji u tom strmom usponu vide početnu tačku željenog bratimljenja s Mures des Flandres i Côtes de Wallonia (čitaj Huy...).
"Moji" gradonačelnici su se uvijek isticali i dosljedno dolazili u prvi plan: Cacciari zbog neopozivih odluka globalne geopolitike; De Luca zbog izmišljanja nove uloge svaki put kada prethodna postane zastarjela; Moratti zbog toga što je bila katalizator zajedničkih interesa na osnovu svog bogatog iskustva; Zaia zbog svoje sposobnosti da shvati raspoloženje običnih ljudi, a budući da nikada nije uživao biti nečiji "zamjenik", sigurno je pretpostaviti da će prije ili kasnije krenuti putem novog političkog entiteta pod zastavom nacionalnog popularizma.
Tema je, kao što je dobro poznato, nezgodna. I uključuje rizik od klizanja po korama od banane koje tu i tamo ostavljaju oni koji pokušavaju upravljati emocijama drugih ljudi. Ali svi su spomenuti jer su pomogli da se Giro d'Italia s vremenom poboljša, a potrebno je više "Fantastične četvorke" da bi se prepisao savremeni Giro, koji je upao u silaznu spiralu socio-kulturnog značaja: pad ružičaste boje na kraju se suočava s nezaustavljivim rastom žute boje na Touru, što dovodi do dramatičnog povećanja jaza između glavnih biciklističkih događaja u Italiji i Francuskoj.
Nikada prije politika nije bila toliko obavezna da spasi vojnika... Giro. Oglasi u Mađarskoj, Albaniji i Bugarskoj u posljednjih pet godina nisu dovoljni. Razglednica Italije koja će biti poslana širom svijeta je zgužvana.
113. Tour, koji će krenuti iz Barcelone u subotu, 4. jula 2026. godine, a završiti u Parizu 26., neće biti isključivo obilježen natezanjem konopa između Slovenca Tadeja Pogačara i Danca Jonasa Vingegarda, koji su na Giru imali opuštenu vožnju zbog nedostatka rivala, dobro trenirajući bez trošenja dragocjene energije. U borbi će učestvovati i mladi i stari vozači, što Grande Boucle čini globalnim događajem par excellence.
Vrijeme će pokazati... o tome ćemo kasnije.
